Da
bi postao ono sto danas jeste mladi skijas Marko Vasic prvo je morao razuvjeriti
one koji su ga proglasili izuzetno netalentovanim a zatim su uslijedile borbe sa
stalnim povredama. U dolazecoj sezoni od njega se, napokon, ocekuje da pokaze i
dokaze visoki rejting koji uziva u skijaskom svijetu. SPD Jahorina je uvjerena
da Marko moze i vise…Skijanje je jedan od rijetkih sportova koji razvija citavo tijelo. Jer, skijanje zahtijeva konstantan i sinhronizovan rad i ruku i nogu, i to rad pri velikom opterecenju i ponekad pri velikim brzinama. Vrhunski skijasi oduvijek su bili jaki i korpulentni momci, mada vise ni
djevojkama nije mane (pogledamo li Janicu Kostelic ) - neka me ne shvate pogresno. Bespotrebno je i napominjati koliko su na dobitku oni koji toliko vremena, kao skijasi, provode na cistom i svjezem zraku. Uz tijelo, skijanje razvija i duhovnu stranu bica, jer je sport, naravno, "Mens sana in corpore sano" - rekli bi stari Latini.
Upravo ovaj smjer u zivotu odabrao je i petnaestogodisnji Marko Vasic. Medjutim, vec na samom pocetku naisao je na zid - rekli su mu da nije talentovan! Mnogi bi posustali. Bolje reci odustali. Rekli: zauvijek zbogom. A on? Nije to ucinio! Nije gubio nadu. Vratio se nakon godinu dana i uvjerio sve oko sebe ne da nisu bili u pravu, vec da je u pitanju djecak na kojeg bi svako normalan tipovao. Nije klonuo, pokazao je da uz fizicku, posjeduje i mentalnu snagu, duh i volju da krene putem koji je odabrao. Sigurno ce vrijeme, pomislit ce oni razboritiji, pokazati ko je bio u pravu. Marko ili oni koji su tako nesportski mislili. Razgovarali smo s njim nakon sto se grupa sjajnih skijasa SPD Jahorine vratila sa treninga na gleceru. Marko nije isao jer njegove nove skije koje je narucio njegov klub nisu stigle na vrijeme...
Kada si se poceo baviti skijanjem?
- Skijanjem sam se poceo baviti krajem 1997. godine, a moj prvi klub bio je SK "Jahorina".
Je li to bio tvoj prvi "susret" sa skijama?
- Ne, nije, godinu dana ranije sam odlucio pristupiti "Jahorini", ali mi je trener rekao da nisam talentovan. Pogledali smo se, moji prijatelji i ja, u cudu nismo mogli nista progovoriti. Nijednog trenutka nisam mogao povjerovati u istinitost tih rijeci. No, nisam imao kud. Tu godinu skijao sam rekreativno. Nisam zelio izgubiti nista od onoga sto sam zelio biti da bi 1997. godine poceo opet aktivno trenirati. Ne bih sada da vracam taj film. Dakle, zaboravio sam sve i danas sam clan SPD "Jahorina".
Gdje trenirate?
- Treniramo uglavnom na Jahorini. Vec smo poceli s pripremama za predstojecu sezonu. S trenerom Dobroslavom [ukom radili smo bazicne pripreme na vrhu Jahorine, a i dalje nastavljamo s treninzima, sve dok ne padne snijeg. Vjerujemo u nastojanja kluba i zelju da izbaci sto vise kvalitetnih skijasa.
Da li si ove godine bio na pripremama negdje u inostranstvu?
- Ove godine nisam isao na pripreme u inostranstvo, odnosno na glecer, jer skije, koje sam narucio nisu stigle na vrijeme. Ukupno sam, od kada treniram, tri puta isao na glecere. Prvi put je bilo s klubom, 2001. godine, isli smo na Moelltaler u Austriji. Slijedece godine isao sam dva puta, i to s klubom na Kaprun, takodjer u Austriji i ponovo na Moelltaler, s reprezentacijom BiH.
Ima li razlike trenirati na gleceru i kod nas u BiH?
- Pored toga sto su staze bolje uredjene i ski-liftovi savremeniji i udobniji, treninzi na glecerima uvijek su novo i neprocjenjivo iskustvo, tako da je to pravi dozivljaj. Mozda je to i zato sto sam vec navikao na nase planine, pa je nesto novo uvijek ljepse.
Jesi li nekad skijao na umjetnom snijegu?
- Jesam, imao sam priliku skijati na umjetnom snijegu. Nije velika razlika u odnosu na prirodni snijeg, ali je umjetni tvrdji, pa je ipak na njemu malo teze skijati. Trazi od skijasa dodatne napore Znam da ce biti i onih koji ce reci da umjetni snijeg nikada ne moze zamijeniti prirodni. To je tacno. Ali, piroda je priroda. [ta da se radi.
Takmicenja…
- Moje prvo zvanicno takmicenje bilo je vec u januaru 1998. godine, vrlo brzo nakon sto sam poceo trenirati. Bilo je to prvenstvo Srbije, na Kopaoniku. Ubrzo potom organizovana su takmicenja i na Jahorini, na kojima sam takodjer ucestvovao. Godine 2000, kada su nam kao treneri dosli Slovenci, prvi put sam se popeo na postolje, osvojio sam drugo mjesto na jednom takmicenju na Kopaoniku. Nastupao sam i u Sloveniji, te u Italiji na "Topollinu" i "Pinocchiu".
Povrede…
- Nisam bas imao srece s povredama. Prva me je stigla 2001. godine, kada sam na teningu ozlijedio zglob, zbog cega nisam trenirao sedam dana. Vec naredne godine imao sam povredu ledja. To se desilo na Bjelasnici. Jedan drug iz kluba mi je, od radosti, skocio na ledja. Nisam trenirao punih 15 dana. Samo sto sam nastavio trenirati, na jednom od treninga na stazi mi se otkacila skija i "slomio sam se pravo". Nakon te ozljede nisam trenirao mjesec dana. Uz sve to, ove godine sam na fizickom vaspitanju u skoli uganuo zglob na ruci (radili smo stoj na rukama), pa sam i zbog toga pauzirao dvije sedmice.
Koliko su sve te povrede utjecale na tvoje nastupe na takmicenjima?
- Nazalost, utjecale su mnogo. Nisam propustio nijedno natjecanje, ali rezultati nisu bili ocekivani. To je uvijek tako kada se zbog povreda izgubi kontinuitet treninga.
U kojim disciplinama nastupas?
- Vozim veleslalom i slalom, mada mi je veleslalom "prva" disciplina. Inace, od ove godine nastupam u kategoriji juniora.
Sta vozis?
- Do sada sam vozio na "Elanu", a od ove sezone kompletna oprema mi je "Fischer", izuzev pancerica - one su "Nordica".
Imas li nekog skijaskog idola?
- Moji skijaski idoli su Bode Miller i Ivica Kostelic. Krajem prosle godine, dok smo bili na pripremama, sreo sam Ivicu Kostelica i dobio njegov autogram.
U koju skolu ides i kakav si ucenik?
- Ove godine sam zavrsio osnovnu skolu i upisao se u gimnaziju. Do sada sam bio odlican ucenik, pa se nadam da ce tako biti i ubuduce.
[ta radis u slobodno vrijeme?
- U slobodno vrijeme, kad ne ucim, volim se vozati na rolama. Isto tako znam cesto s drugovima odigrati basketa.