Danas,
kada se u svim sferama zivota izgubila svaka smisao i besmisao moze zvucati
profano ali ne i neistinito: Mladen Sarac se doista doima kao jedan od
posljednjih musketira, krase ga one vrline koje su krasile i takve majstore kao
sto su Bojan Krizaj i Rok Petrovic. Njegova jedina, ali bitna nesreca je sto se
rodio u pogresno vrijeme na pogresnom mjestu...Moramo priznati da nam je uistinu trebalo mnogo vremena da se odlucimo na koji nacin da vas uvedemo u
razgovor sa osamnaestogodisnjakom, koji ne samo da ima dara za sport(ove), nego ga maksimalno i koristi. Aktivan je skijas, odbojkas i plesac modernih plesova. Ipak, kako sam govori, skijanje je na prvom mjestu! Kompetentni opet kazu, da su karakteristike koje pokazuje ravne onim Bojana Krizaja, Roka Petrovica, dok su ovi bili u njegovim godinama...
- Kada gledam Mladena sjetim se Bojana i Roka. On je bio mlad da bi ih tako dobro poznavao kako bi ih sada mogao kopirati. On posjeduje nevjerovatne vrline. Meni kao treneru imponuje sa jedne strane snaga i upecatljivost, a sa druge lakoca kojom to sve ostvaruje - kaze jedan od njegovih trenera koji iz "pedagoskih" razloga ne zeli da se spominje njegovo ime.
No, cinjenice su cinjenice, a fakti - fakti. Cast je cast, a vlast je vlast - kao sto rece Balasevic. Prvi dojam koji nosite iz razgovora sa njim je jedna nesebicna vedrina, duh koji srecete kod rijetkih ljudi. Nasmijan, opusten, razlozan... Uz sav talenat koji pokazuje, cinjenica je da posjeduje i snaznu zelju da radi i pokaze sta zna. Medjutim, kako to obicno kod nas biva, materijalni uslovi otezavaju njegov razvoj, kao sportasa, prvenstveno skijasa. U godinama je kada se mora probiti naprijed, a samo talenat, zelja i volja danas vise nisu dostatni. Oni koji to mogu, neka ne dopuste da Mladen okaci pancerice o klin, ili zavrsi u dresu neke druge reprezentacije. Da uvod ne bi dosegao granice nepotrebne patetike, zavrisit cemo onim blagim "mudrovanjem", ali… obratite paznju na ovog momka!
Mladene, mozes li nam ukratko reci nesto o sebi?
- Zovem se Mladen Sarac, rodjen sam 1985. godine, idem u treci razred gimnazije i odlican sam djak. Volim sport, a za skijanje mogu reci da je moja prva i najveca ljubav!
Kada si se poceo baviti skijanjem?
- Skijanjem sam se aktivno poceo baviti 1992. godine. Do tada sam pomalo, vise rekreativno, skijao s drustvom. Dakle, te 1992, pri mojoj osnovnoj skoli organizovana je skola skijanja u koju sam pristupio. Nakon toga, izvrsen je izbor skijasa koji su postali clanovi Skijaskog kluba "Romanija", medju kojima sam bio i ja. U "Romaniji" sam proveo cetiri godine, od 1992. do 1996. To je bilo vrijeme kojeg se uvijek rado sjecam. Poslije "Romanije", bio sam clan Ski kluba "Zeljeznicar" i to do 2000. godine, od kada nastupam za "Jahorinu".
Imas li nekoga od uzora, pitamo ga gotovo na pocetku razgovora?
- Ne znam, Ingemar Stenmark svakako je legenda, a od trenutno aktivnih skijasa dopada mi se nacin na koji skija Bode Miller.
Koliko takmicenja imas iza sebe i kakve rezultate si postizao?
- Tokom ratnog i poslijeratnog perioda ucestvovao sam samo na takmicenjima u Republici Srpskoj i u SR Jugoslaviji. Nakon ujedinjenja naseg Ski saveza, poceo sam nastupati i u Federaciji, odnosno u cijeloj BiH, a posljednjih godina sam ucestvovao i na takmicenjima u inostranstvu. Na prvenstvima Republike Srpske zauzimao sam prva mjesta, a bio sam i kadetski prvak nekadasnje SRJ. Na takmicenjima u BiH takodjer sam potizao dobre rezultate, a usao sam i u juniorsku reprezentaciju BiH. Rezultatima sa medjunarodnih takmicenja, takodjer, sam zadovoljan.
U kojim disciplinama nastupas?
- Vozim slalom i veleslalom, mada mislim da mi slalom bolje ide od ruke… (smijeh)… pardon, od skije!
Da li si imao nekih povreda do sada?
- Do sada, hvala Bogu, nisam. Nadam se da ce tako biti i ubuduce.
Kakvu ulogu tu igra fizicka pripremljenost?
- Fizicka pripremljenost u skijanju, kao i u ostalim sportovima, igra najvazniju ulogu. Da bi se zadrzao nivo forme potrebno je trenirati, kako zimi, tako i ljeti. Treninzi za postizanje kondicije, snage, brzine, skocnosti traju tokom cijele godine i bitno je imati kontinuitet da bi se kasnije, na snijegu, postigli zadovoljavajuci rezultati.
Kako izgleda tvoj godisnji program treninga?
- Ove sam godine poceo trenirati 1. juna i imam dnevno dva treninga, jedan ujutro, jedan popodne. Bazicne pripreme u trajanju od mjesec i po dana odradio sam na Jahorini, sa svojim prijateljima, pod nadzorom trenera Dobroslava Suke. Na 1800 metara nadmorske visine radili smo na izdrzljivosti, sto je neophodno pred odlazak na glecer. Treninzi izdrzljivosti baziraju se na trcanju. Trcimo po mekanoj podlozi, odnosno po travi, nikako po asfaltu, da ne bi doslo do
ozljeda zglobova. Sto se tice brzine, trcimo sprinteve na 20, 50 i 100 metara. Snaga i skocnost se postizu u teretani.
Do kada traje ljetna sema priprema?
- Ljetna sema priprema traje dok ne padne snijeg. Naravno, i tada nastavljamo trenirati da bi odrzali formu, iako se vise orjentisemo na treninge na stazi, odnosno na snijegu.
Da li si ove godine isao na pripreme na glecer?
- Bili smo u Hintertuxu, u Austriji, deset dana i maksimalno ih iskoristili. Treninge smo imali, takodjer, dva puta dnevno. Prve od 7 do 13 sati, na skijama, sve dok se snijeg nije poceo topiti, a poslijepodne smo radili na kondiciji.
Osim sto se bavis skijanjem, od ruke ti ide bavljenje i drugim sportovima…
- Osim skijanja bavim se odbojkom, treniram u juniorskom timu OK "Student". Odbojka mi takodjer pomaze da zadrzim dobar nivo fizicke spreme, a i ko zna gdje cu zavrsiti, u cemu cu se pronaci, jer sve diktira materijalna situacija. Uz skijanje i odbojku bavim se i sportskim plesom, u kategorijama "disco dance" i "hip-hop". Dvostruki sam drzavni prvak BiH, a u maju sam na Svjetskom prvenstvu zauzeo 15. mjesto.
Koliko cesto treniras ples i odbojku?
- S obzirom na to da sam trener u svom klubu, ja odredjujem termine treninga pa mi je lakse sve to ukomponovati. Od juna do augusta traje period mirovanja, kada nema treninga, a od augusta se trenira 4-5 puta sedmicno. Odbojkaske treninge imam uvecer, tako da se sve uklopi u jedan dan.
Kako uspijevas na sve stici?
- Pa, uspijevam. Volim kad mi je dan u potpunosti isplaniran i kada stalno imam nesto raditi. To me ispunjava. Slobodno vrijeme uglavnom utrosim na treninge, ali uvijek nadjem prostora i za zabavu i izlaske s drustvom.
Mi smo ostali bez teksta, imas li ti nesto reci za kraj?
- Zelim zahvaliti svojim roditeljima, koji su mi omogucili da se bavim skijanjem u ovim surovim i teskim vremenima, zatim ljudima dobre volje koji imaju razumijevanja za ovaj sport, jer da nije njih, sada vjerovatno ne bih sa vama ovdje pricao i naravno, svim sponzorima koji su neizostavan faktor u mom bavljenju skijanjem.
Svi za sve...
- Da li mogu bolje? Pa sigurno da mogu! Vjerujem da Miro Klepic i Slavko Vasic, ljudi koji vode nas klub, cine sve kako bi nam u ovim nenormalnim vremenima omogucili koliko toliko normalne uslove treninga. U predstojecoj sezoni mi moramo opravdati ne samo ocekivanja vec i trud koji cijela Jahorina ulaze u nas... Mi se ponosimo Jahorinom, a zelimo da se i Jahorina ponosi nama...
To mi je u krvi...
Mladen je poznat kao onaj "fini decko" iz komsiluka:
- Pa, ja i ne volim kada tako govore o meni. Ne, nemojte me shvatiti pogresno, niti da bih htio biti drugaciji. Mislim da ljudi malo pretjeruju. Zelim da me smatraju normalnim mladicem koji izuzetno voli zivot. Uvijek je dobro, kazem, znati se organizovati. Ako imas obaveza, imas i razloga ispunjavati ih. To mi je u krvi i ponosan sam na njih.