Nakon
sto je dugo izbjegavala razgovarati za Ski magazin, Maja Klepic je i otvoreno
priznala koji su je razlozi naveli na to. Ne zelim da me napravite pateticnom i
da mi se ljudi sutra smiju. Ma ne zelim, rekla je dalje, da govorim o skijanju.
Moje je da kada se to od mene trazi pokazem sta znam a sve ostalo me na ovaj ili
onaj nacin nervira. Kada je takva stvar, ne bismo ni mi toliko insistirali na
razgovoru, ali znamo da je Maja Klepic od vremena Mirjane Granzov jedna od
skijasica sa nasih prostora o kojoj se najvise prica...Ona je mlada i talentovana. Ona je uporna i marljiva. O njoj se pricaju price. Od odlaska sa naseg bh. ski neba Mirjane Granzov, nikada jedno ime nije pobudjivalo toliku paznju. Nezvanicno proglasili su je za sportsku licnost buducnosti. I kada bi jos rekli u ovom uvodu da je pred nama buduca svjetska, sampionka onda bi se ona naljutila i napustila mjesto razgovora.
- Ne pretjerujte! Ne zelim da u ovom tekstu bude bilo sta pateticno!
Moramo priznati da nas je ovakav stav mlade skijasice doslovno zbunio. Patetican!? [ta znaci danas biti patetican? Mozda se ne bismo to ni pitali, ali toliko smo dugo, cak i predugo ugovarali ovaj razgovor da bi krajnje besmisleno bilo napustiti "mjesto razgovora".
- Takva je ona. I ja kao otac tesko izlazim nakraj sa nekim njenim idejama...
- zali nam se ozbiljno njen otac Miro, zaljubljenik ski sporta.
Dakle, patetican! No, da razjasnimo odmah na pocetku. U pomoc pozivamo Veliki Klaicev rjecnik stranih rijeci, izraza i kratica. Svjesni smo da mladi olako upotrebljavaju mnogo toga u zivotu a posebno nekih furka rijeci. Listamo stranice i dolazimo do rijeci - patetican. Grcka je i prema Klaicu znaci: strastven, pun osjecaja, onaj koji uzrujava, pun patosa, zanesen, zanosan, svecan, dostojanstven. Klaic stavlja i jednu malu opasku koja se upotrebljava u govornistvu a oznacava: vrlo izrazajan i pretjeran!
Citamo jos jednom i preispitujemo se sta Maja ne zeli. Prvo, strastven razgovor. U pravu je! OK necemo pitati nista sto je strastveno. Drugo, ne zeli nista sto je puno osjecaja i nesto sto je uzrujava. OK i tu je u pravu! Trece ne zeli nista sto je zaneseno, zanosno, svecano i dostojanstveno. OK i tu je upravu !!! Kao cetvrto, ne zeli nista sto je izrazajno i pretjerano. OK pa Maja je zaista u svemu u pravu. Cestitamo! No, ipak je pitamo da nam objasni sta to znaci pateticno, pa i mi bismo da ne grijesimo...
- To je kad je nesto.... kako da kazem... uvelicano. Ma ne znam! U stvari znam. Necu da me prijatelji kada procitaju prozivaju za neke rijeci i recenice.
Koje, na primjer?
- Pa ako nesto kazem da mi se smiju!
Kome, sebi ili tebi?
- Valjda meni... sebi. Ma nemojmo o tome.
Zasto ne bismo o tome? - Zasto mladi ljudi potpadaju pod uticaje uglavnom neobrazovanih sredina koje svoj opstanak jedino vide u "napadima"! Da li se Maja plasi mozda toga?
- Ne - kaze vrlo hladno (bez strasti). Navikla sam da ljudi od mene uvijek ocekuju nesto pretjerano. Kada sam prva to je OK, kada sam druga to je propast. Ali, vec sam oguglala na to.
Da li je mozda Maja cijelo vrijeme izbjegavala razgovor upravo zbog toga? Da li je stalni pritisak na nju prevrsio svaku mjeru i sada zeli da ostane sama sa sobom i svojim pobjedama (ali i porazima).
- Zelim samo jedno a to je posten odnos prema meni. Boze kako je lijepo bilo kada niko nije znao da sam skijasica i kada me niko nije pitao za rezultate. Tada smo svi bili isti, ravnopravni, razgovarali o svemu i svacemu. Ovako, cim se priblizi zima pocinje prvo blagi, a onda sve veci i veci start na mene. Majo moras ovo, Majo moras ono, Majo od tebe svi ocekujemo pobjedu. Ocekujem je i ja, ocekujem i ja da postignem ovo ili ono. No, kada vam to neko stalno ponavlja onda se u vama nesto pobuni. To je jace od mene. Postajem nervozna, nesigurna, ne zelim sa bilo kim da razgovaram. Licno kod mene je to suprotan efekat.
Maja je od malih nogu na skijama. Nikada nije sanjarila da postane nesto veliko i vazno. Ona je skijanje smatrala kao nesto normalno. I otac Miro i majka Gordana, bili su zaljubljenici snjeznih staza. Normalno, postala je to i Maja. Kada je pocela da osvaja medalje, za nju je i to bilo normalno. Danas kada je skijasica od koje se u BiH s pravom najvise ocekuje ona trazi da je "ostave na miru"!
- @elim ostati sama, sto ponavljam jos jednom, i onda znam sta cu i kako cu. Ali ako moje bavljenje sportom postane stvar svih drugih onda se pocinjem buniti, postajem neposlusna i inat govori iz mene.
Iskreno, nema sta. Ako sportista ne zna sta hoce, kako bi to drugi mogli znati. No, moramo se ipak vratiti onome sto Maja sada najvise mrzi i sto je, blago receno, izludjuje. To je odluka Alpske komisije Ski saveza BiH da je kao i sve juniorke i juniore proglase jednom vrstom "nacionalnog dobra". Jasno i glasno su kazali da od njih ocekuju najvise. Maja je na tom spisku uz @anu Novakovic lider. Njena zelja je da ode na Olimpijadu u Torino i izbori se za jedno od vodecih mjesta u skijaskom svijetu. Ona ima sve predispozicije za to. No, na odredjeni nacin i sve je to pomalo nervira.
- Ne zelim da govorim u ime drugih. Pred nas su stavljene ogromne obaveze, mi se nismo pobunili, naprotiv prihvatili smo sve sto se od nas trazi. Konkretno ja sam dobila novog trenera, Slovenca, Alesa Bernika. Za vrlo kratko vrijeme uspijeo je da nam objasni sve sto nam treba. Strucnjak je svake hvale vrijedan. Takav nam covjek i treba. Dobili smo kao trenera i Branislava Lolovica. Isla sam na cetiri glecera. Svjesna sam da mi nedostaje jos malo kondicionih priprema i nadam se da necu voziti losije od onoga kako sada vozim. Dakle, potpuno sam svjesna situacije u kojoj se nalazim. No, nervira me klima koja se polako, posebno, oko mene stvara. Niko ne pita Majo mozes li ti to, naprotiv svi govore Majo ti to moras. E taj uslovljavajuci momenat mene najvise izludjuje.
Ako malo spustimo loptu, pardon skiju na zemlju, svjedoci smo da te dok razgovaramo najvise nervira brat Djordje, a on je ipak tvoj veliki fan!
-
Djordje!? Ma sta vam je. On voli samo moje pehare i medalje. Sa njima se igra.
Moje skijanje mu je interesantno dok ja donosim medalje i pehare, kada sezona
prestane on ni pojma nema sta ja to u stvari radim.Tvoj otac Miro kaze da se on i Djordje u stvari jedini i brinu o tvojim peharima i medaljama.
- Djordje bi ih prodao za cokoladu. Sa tatom je vec drugacije!
A sta bi se stvarno desilo kada bi Djordje prodao tvoje medalje?
- Potrosili bismo pare zajedno. Ne, njemu ne bih nista dala, uzela bih sve i sama potrosila... smije se.
Ti imas i specificno gledanje na svoje uspjehe?
- Ne znam koliko je to specificno. Otac me cesto grdi sto malo ne sredim priznanja, sto ne poredam pehare i medalje. Medjutim, mene stvarno to ne zanima. Necu kazati da me to ne interesuje, no ja jednostavno zivim za ono sto dolazi, a ne za ono sto je bilo. Medalja je za mene vec stvar proslosti. Rezultat koji sam uspjela ostvariti u datom momentu. Ja tek treba da ostvarim ono cime cu se ponositi. Ovako, kada dodjem kuci dam ih Djordju, on se sa njima igra i razbaca ih gdje stigne. Oca to izludjuje. Govori da cu se imati kad kajati...
Nedavno si nabavila novu Rossignol opremu i vec si jedan par skija poprilicno udesila?
- Nisam, tacno je da sam ih malo ostetila, ali to ce biti uredu.
Zanimljivo je da kod nas utrku vode Elan i Fischer, a ti vozis Rossignol?
- Nekada sam i ja mislila da je sto je poznatija oprema i skijanje lakse. Vozis dobre skije i postizes dobro vrijeme. Unazad dvije godine vozim Rossignol jer mojoj tehnici voznje najbolje odgovaraju. Ne kazem da su bolje od ostalih, ali meni jednostavnu pasu, ja ih volim i vozit cu na njima sve dok bude tako.
[ta mislis o Enisu Becirbegovicu?
- On je jedini pravi skijas u BiH. Dostigao je ono sto niko prije njega nije. Kada gledam iz svog ugla mogu reci da je on izdrzao sve sto se od njega trazilo, a to je najveci uspjeh. Svi voze do sedamnaeste, osamneste godine i prestaju se baviti profesionalno skijanjem. Necu da kazem otpadaju. Enis je presao taj rubikon i vjerujem da je u ovom trenutku jedini u BiH koji nesto moze napraviti.
Ako je on jedini zasto su sve oci uprte u vas juniore?
- Izostavila sam ono: uz nas mladje. Enis je dokazani, a mi obecavamo. U nasim redovima je jedan Marko Rudic, fenomen od skijasa, on ima strasnu tehniku skijanja i pred njim je iskreno mogu reci velika buducnost. Tu su i Nadir Abaza i Vedad Kasumagic. Oni su se ozbiljno posvetili skijanju i od njih se moze mnogo ocekivati. Doduse Vedo prosle godine nije imao srece sa padovima, ali Nadir je taj kojemu je pruzena velika prilika i sumnjam da je nece iskoristiti. Nemojmo zaboraviti i Mladena [arca.
Ko od nasih trenera na koje je velika povika ima najvise autoriteta kod tebe?
- Lola, Branislav Lolovic, on sa mnom radi od devete godine i njemu uistinu sve vjerujem. On je uvijek znao kako se odnositi prema skijasima koje trenira, a to je ono sto mi takmicari najvise cijenimo kod ljudi koji nam se postavljaju kao jedna vrsta ucitelja...
Takmicarski geni...
- Ne znam koliko ih je u meni, ali znam da me vrlo uspjesno kontrolisu. Uvijek me tjeraju da se nadmecem. Ako sam, na primjer, na bazenu sa prijateljima ja se obavezno takmicim ko ce biti najbolji, ako sam na nekom drugom mjestu gdje treba ispoljiti takmicarski duh ja sam medju prvima. Kazem, to mi je u krvi...
[ta radim kad nista ne radim...
- Za nas skijase se kaze da 24 sata zivimo u svijetu ski sporta. Mislim da su donekle u pravu. Kada odlucite da posvetite svoj zivot skijanju onda drugog izbora nema. Ako bas zelim da se odmorim gledam filmove. Volim one koji ne tjeraju na razmisljanje, one koji traze od mene da proniknem u njihovu radnju i aktivno se bavim njome. Drugi moj hobi je vezan za kompjutere. Veliki dio mojih prijatelja vise ne zivi ovdje i onda se stalno dopisujemo. Muziku volim slusati, ali narodnjake nikada. Oni su mi smijesni...
Moji prijatelji...
- Tijana Vasic nije samo moja najbolja klupska prijateljica. Mnogo vremena provodimo zajedno i van treninga i takmicenja. Za nas kazu da smo neke srodne duse. Nas dvije se najbolje razumijemo i zato smo vrlo cesto zajedno. Imam i nekoliko prijatelja iz skole sa kojima provodim najvise vremena. To su na primjer Olja i Darko. Oni su stalno uz mene i na stazi su moji vjerni navijaci...